Operacija TIGAR – vrijeme provedbe 1. srpnja 1992. – 13. srpnja 1992.

Operacija „Tigar“ je napadna operacija Hrvatske vojske kojom je izvršena potpuna deblokada Dubrovnika. Tom akcijom je Hrvatska vojska izbila na dominantne zemljišne objekte oko Dubrovnika i tako u potpunosti otklonila opasnost napada na grad.

CILJ OPERACIJE

Cilj operacije bio je ovladavanje južnim rubom Popova polja i iznimno važnim sustavom neprijateljskih utvrđenja, od Vukovića i Zaplanika, preko Golubovog kamena do Ivanice i visova iznad Župe dubrovačke, odakle je agresor još uvijek izravno ugrožavao Dubrovnik. Glavni cilj bio je ovladati visovima iznad Dubrovnika, potisnuti okupatora na južni rub Popova polja te uspostaviti položaje za oslobađanje Konavala. Nositelji manevra bile su 1., 2. i 4. gardijska brigada. Najzahtjevniju zadaću imala je 3. bojna 4. brigade koja je više puta napadala Golubov kamen, golemi brdski masiv koji je agresoru omogućavao kontrolu jedine prometnice prema Dubrovniku.

PROVEDBA OPERACIJE

U ranim jutarnjim satima 1. srpnja 1992. po neprijateljskim položajima u zaleđu Dubrovnika djeluju dva borbena aviona MiG 21 Hrvatske vojske, što je bio znak našim postrojbama za početak napadnih djelovanja.

Prva brigada ZNG kreće s polazne crte Zavala – Slano zauzimajući u teškim borbama sela Kutina, Nevada i Začula, te visove Ovča, Vranilova glava, Čula i Timun s kojih kontrolira Popovo polje. Druga gardijska brigada krenula je s položaja u Župi Dubrovačkoj, zajedno s 163. brigadom u napad na Vlašticu i Ivanicu te dalje prema Buavcu i Glavskoj. Vod izvidnika 2. gbr., pod zapovjedništvom Predraga Matanovića, nastojao je izbiti na pravac prema Ivanici s ciljem spajanja sa snagama 4. brigade ZNG u selu Uskoplje, gdje je bilo koncentrirano neprijateljsko teško topništvo. Uslijed pogibije dvojice vojnika i žestokog protuudara neprijatelja bili su prisiljeni na povlačenje. U novom napadu 5. srpnja uspješno je zauzeto, strateški važno naselje Ivanica.

U operaciji “Tigar” 4. brigada dobila je zadaću proboja glavnim pravcem napada, preko Vukovića, Nenovića i Zaplanika prema selu Orah, te zauzimanja sela Uskoplja, a u nastavku napadnih djelovanja zauzimanja brda Vlaštice. Djelujući na smjeru od Osoja prema Začuli i Srnjaku 1. bojna je, trpeći teške ljudske gubitke u jakim pješačkim i topničkim borbama, realizirala bližu zadaću i zauzela vis Treskavac. Na težišnom pravcu napada 4. bojna i oklopno mehanizirana  satnija pod zapovjedništvom Andrije Matijaša - Pauka, ovladavaju selom Vukovići i nastavljaju prodor prema Zaplaniku.

Treća imotska bojna dobila je zadaću zauzimanja dominantnog neprijateljskog uporišta Golubov kamen, preko čijeg vrha prelazi državna granica između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te cijelog sustava utvrda i otpornih točaka oko njega. S ovog mjesta, smještenog neposredno iznad izvora rijeke Omble na nadmorskoj visini od 422 metra, agresor je od 1991. kontrolirao i razarao cijelu Rijeku dubrovačku onemogućavajući bilo kakvo kretanje jedinom prometnicom koja je vodila iz Dubrovnika ili prema njemu.

Tijekom višednevnih teških borbi, snage HV, koje su činile 1., 2. i 4. gardijska brigada te 163. dubrovačka brigada, potisnule su neprijatelja i do 13. srpnja u potpunosti ovladale ovim prostorom. Zahvaljujući potpori koju je Hercegovačkom korpusu pružio Podgorički korpus JNA, operacijom „Tigar“ nije zauzet dobro utvrđeni i branjeni masiv Vlaštice, na kome je neprijatelj ostao sve do listopada 1992. godine.

U teškim borbama poginulo je 11 pripadnika 4. brigade. Prva brigada uspješno je oslobađala prostor od Slanog prema Popovu polju, unatoč tomu što je okupator pružio žilav otpor na svakoj koti, izvodeći protunapade. Tigrovi su uz gubitke ostvarili ciljeve pri čemu se kao vrstan zapovjednik istaknuo Damir Tomljanović Gavran.

Vrlo zahtjevnu zadaću, uz 10 poginulih pripadnika u teškim borbama, odradila je 2. brigada ‘Gromovi’, koja je zauzela važno uporište Ivanicu. Specijalna postrojba Glavnog stožera, bojna Zrinski, također je imala istaknutu ulogu u akcijama, a napredovanje gardijskih brigada pratile su i osiguravale pričuvne postrojbe. U operaciji Tigar prvi su put djelovali borbeni avioni MiG 21 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Oklopništvo se posebno iskazalo, ponajviše u borbama za selo Uskoplje i Ivanicu. Unatoč teško prohodnom brdskom terenu zapovjednik oklopne satnije 4. brigade Andrija Matijaš Pauk organizirao je tenkovski napad trasom stare pruge Uskoplje-Dubrovnik, pri čemu su ciljevi gađani izravno u pokretu. Tako je razbijeno područje razmještaja glavnine neprijateljskog topništva što je omogućilo napredovanje 2. i 4. brigade prema Ivanici.

Istovremeno 1. brigada je napredovala iz Slanog prema rubovima Popovog polja i njegovim dominantnim kotama, dok je 2. brigada zauzela srpsko uporište Ivanicu.

Pratile su ih pričuvne postrojbe kao snage operativne pričuve koje podupiru te slijede i preuzimaju.

Napadna djelovanja su se najvećim intenzitetom provodila do 13. srpnja 1992. godine kad su uglavnom završile pješačke borbe i napredovanje HV, a uslijedili su žestoki topnički udari JNA i četničkih paravojnih postrojbi uz povremene pješačke protunapade od kojih je najopasniji bio 15. kolovoza 1992. godine kad je zamalo pao Osojnik, koji je dominantni objekt na zemljištu s kojeg se može napadati Dubrovnik.

Takvi udari i protuudari su se događali sve do 20. listopada 1992. godine, odnosno do početka iskrcavanja u Cavtat i oslobađanja Konavala, ali bez pomicanja crte dodira.

Potpuno oslobađanje juga Hrvatske i deblokada Dubrovnika kroz četiri napadne operacije hrvatskih snaga od srpnja do listopada 1992. godine.

operacija Tigar (1. – 13. srpnja 1992.)

operacija Oslobođena zemlja (23. srpnja – 15. rujna 1992.)

operacija Konavle (21. – 25. listopada 1992.)

operacija Vlaštica (22. – 25. listopada 1992.)

Angažirane snage HV:

Deblokada Dubrovnika – 1. br ZNG-a, 4. br ZNG-a (bez 4. i 5. bojne), 113. br HV-a (u lipnju se preustrojava u TG-113), 114. br HV-a, 115. br HV-a, 116. br HV-a, glavnina 156. br HV-a (u lipnju se preustrojava uTG-156), 163. br HV-a, TG-2 2. br ZNG-a, TG-5 145. br HV-a, Izvidnička skupina ZP-a Split, MOMP Pelješac, Mornarički odred Dubrovnik, Satnija mornaričko-desantnog pješaštva iz Splita, Satnija mornaričko-desantnog pješaštva Vange iz Pule, Topnička grupa Petka HRM-a, Topnička grupa Šipan HRM-a, snage HRZ-a i PZO-a, Topnička grupa Južnog bojišta, bitnica samohodnih haubica 122 mm Gvozdika iz ZP-a Bjelovar, Inženjerijsko-pontonirska satnija Dubrovnik, snage MUP-a Dubrovnik (temeljna policija i jedinice specijalne policije), bojna HVO-a Neum, satnija HVO-a Ravno

Operacija Tigar: 1. brigada (br) Zbora narodne garde ( ZNG), 4. br ZNG-a, Taktička grupa 2 (TG-2: dijelovi 2. br ZNG-a), Bojna Zrinski, 145. br Hrvatske vojske (HV), 163. br HV-a, 156. br HV-a (ojačana satnija), Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana (HRZ i PZO), satnija 102. br HV-a, TG-1 (2. bojna 115. br HV-a, 1. satnija mornaričko-desantnog pješaštva (smdp) Split, satnija Mike iz Samostalne bojne pridodane 1. br ZNG-a, satnija Ravno), TG-156 (Zapovjedništvo, logistika i bojna 156. br HV-a, satnije iz 126., 141. i 142. br HV-a, postrojba sektora Zadar), 148. br HV-a (Zapovjedništvo, topništvo, logistika i bojna 148. br HV-a, 65. i 85. samostalna bojna (sb), 2. smdp Vange Pula.

Operacija Oslobođena zemlja: 1. br ZNG-a, 4. br ZNG-a, Protudiverzantski vod Zadar, skupina Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) iz 156. br HV-a, TG-148, TG-144, TG-1 (115. br), TG-4 (163. br HV-a, bojna 4. br ZNG-a, Borbena grupa (BG) 2, Borbena skupina Vojne policije (VP), BG – 2. br ZNG-a, TG-145, 2. smdp Pula, TG-1 (dijelovi 116. br HV-a, satnije 139. i 157. br HV-a), TG-3 (bojna 113. br HV-a, satnije 134. i 158. br HV-a, TG-114 (dijelovi 114. br HV-a, satnije 112. i 141. br HV-a), TG-145, TG-158, satnija 83. sb, TG-156 (dijelovi 156. br HV-a, satnije 148., 142. i 126. br HV-a, pripadnici HOS-a), nova TG-3 (satnije iz 158., 113., 134., 112., 141. i 159. br HV-a), TG-3A (dijelovi 114., 144., 112. br HV-a), TG-3B (satnije iz 113., 142. i 134. br. HV-a), OG-1 (TG-3 i TG-144), 115. br HV-a, bojna Neum.

Operacije Konavle i Vlaštica: 1. br ZNG-a, 4. br ZNG-a, 163. br HV-a, specijalne jedinice policije (SJP) policijskih uprava (PU) karlovačke i dubrovačko-neretvanske, Antiteroristička jedinica (ATJ) Lučko, BG Konavle, 156. br HV-a, Vod VP-a, 1. bojna domobrana, Hrvatska ratna mornarica (HRM), Odred naoružanih brodova (ONB), 30. i 40. inženjerijska bojna.

ZAKLJUČAK:

Za razliku od prethodnih operacija gdje se prostor definirao u zemljopisnom smislu, u slučaju Južnog bojišta radilo se o klasičnom području taktičke operacije koje je imalo širinu, dubinu, operativnu osnovicu, operativne objekte kao ciljeve, taktičke smjerove djelovanja, fazne linije operacije i težište djelovanja. Početak operacije bio je jasno određen, a njezin tijek i kraj uvjetovani su mogućnostima snaga i sredstava što je rezultiralo relativno dugim međufaznim operativnim stankama.

Prva i četvrta brigada ZNG-a činile su udarnu snagu koja je oslobađala jug Hrvatske, ovladavši od travnja do listopada 1992. prostorom od zaljeva Bistrine do Konavala. Uz njih, doprinos su dale i druge postrojbe – od pričuvnih snaga i taktičkih grupa koje su težišno branile dostignute položaje ili djelovale na pomoćnim smjerovima napada. Važno je istaknuti kako su djelujući zajedno sa 1. i 4. brigadom pričuvne snage jačale svoje sposobnosti i imale sve aktivniju ulogu u provedbi napadnih djelovanja.

U cilju jačanja dostignutih položaja i zaustavljanja neprijateljskih protuudara, hrvatske su snage u kolovozu 1992. primjenjivale istodobne udare na cijeloj bojišnici kojima su razvlačile neprijateljske snage. Svi ti udari nisu bili jedinstvena operacija, nego pojedinačna djelovanja taktičkih grupa kojima je obranjena crta obrane, a na pojedinim dijelovima neprijatelj je potisnut u dubinu.

Najvažnije odluke u vezi s potpunim oslobađanjem juga Hrvatske:

- Odluka o poduzimanju napadnih operacija hrvatskih snaga na jugu Hrvatske

- Odluka o pokretanju operacije Tigar, kojom je deblokiran Dubrovnik

- Odluka o pomorskom desantiranju hrvatskih snaga u Cavtat, nakon čega dolazi do oslobađanja Konavala.

Tijekom pola godine provođenja operacija oslobađanja juga Hrvatske i deblokade Dubrovnika poginulo je više od 240 pripadnika hrvatske vojske i policije. 

Zahvala i počast svim poginulim hrvatskim vojnicima, dočasnicima i časnicima u operacijama: TIGAR, OSLOBOĐENA ZEMLJA, KONAVLE i VLAŠTICA. Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila im, počivali u miru Božjem.

Interpretaciju i recepciju isječka povijesti iz Domovinskog rata, kulturom sjećanja, izabrao: 

          brigadir HV  (m)

Davor Gregorović, mag. pol.

 

LITERATURA:

KNJIGE

1. gardijska brigada Hrvatske vojske Tigrovi, glavni urednik Josip Lucić, Zagreb 2012.

2. gardijska brigada Hrvatske vojske Gromovi, glavni urednik Josip Lucić, Zagreb 2011.

4. gardijska brigada Hrvatske vojske Pauci, glavni urednik Josip Lucić, Zagreb 2011.

1. hrvatski gardijski zdrug, glavni urednik Josip Lucić, Zagreb 2011.

Robert BARIĆ, Hrvatska vojska postmodernog doba