Borbeni kontakt Zabare 31. 01. 1992. – IN MEMORIAM
Vojno-operativna situacija na sjevernom dijelu ličkog bojišta, pred angažiranje 3. satnije 1. bojne 119. brigade i njezino taborišno razmještanje u selu Letinac kao očekujućeg područja i polazne pozicije za posjedanje obrambenih položaja u Zabarama, potkraj siječnja 1992. bila je u vojno-taktičkom smislu vrlo nepovoljna, posebice zbog stalnoga pristizanja na to područje novih srpskih pobunjeničkih snaga RSK-a, postrojba JNA i srpskih četničkih dobrovoljačkih formacija. Teritorijalna obrana RSK-a i snage JNA nadzirali su šire područje kojemu su krajnje točke bile na potezu Lička Jesenica – Saborsko – Mala Kapela – Glibodol - Dabar. U Dabru, na crti dodira s 3/1.119. brigade ZNG, bila je razmještena pješačka postrojba razine samostalne satnije ojačana tenkovskim vodom (T-55) iz sastava 2. oklopnog bataljona 2. ličke brigade JNA. Ojačanja pješačkih postrojbi u Dabru i Glavacama oklopnim snagama bila su dijelom operativnih priprema za napadnu operaciju kodnog naziva „Povratak“, kojom se namjeravalo nastaviti s napredovanjem pokušavajući vratiti pod svoj nadzor dio područja izgubljen potkraj 1991. na crti Dabar – Glavace.
Zasjeda 3. satniji 1/119. brigade HV kao posljedica izviđanja dubine hrvatskih snaga infiltracijom izvidničko-diverzantskog voda protivnika je ustvari bila dio šire napadne operacije SVK-a. Naime, već 1. siječnja 1992. dogodio se kombinirani srpski topničko-pješački napad na Drenov Klanac, koji je odbijen, ali uz žrtve. Tom su prilikom poginula dvojica pripadnika 111. brigade HV iz Rijeke. Neprijatelj je također pretrpio gubitke: 2 poginula i 9 ranjenih (4 teže i 5 lakše).
Prema izvješću zapovjednika izvidničko-diverzantskoga voda 2. ličke brigade JNA kapetana Stančeta Jovanovića komandi na ZM Vrhovine koja je imala p/o na pravcu Otočac-Vrhovine-Korenica, proslijeđenom i zapovjedništvu OG-3 JNA na Plitvicama, namjenski organizirana skupina „Osvetnik“ dobila je zadaću izviđanja šireg područja Dabra. Dio skupine izviđao je područje oko zaseoka Zabare i Bužak, dok je njezin drugi dio, koji je vodio Momir Nikolić, pripadnik četničke dobrovoljačke skupine s planine Ozren kraj Doboja u sjevernoj BiH, koji su bili pridodati 2. ličkoj brigadi JNA, izviđao područje prema Letincu.
Njihova je zadaća bila na najpogodnijem mjestu šumskoga puta izvršiti zaprečavanje komunikacije protutenkovskim minama i na taj način izduženu liniju komunikacije i opskrbe između Letinca i Zabara (14 km) učiniti nesigurnom za korištenje postrojbama HV. Ovu zadaću i zasjedu od 31. siječnja 1992. izvršila je Nikolićeva skupina od 9 vojnika i tri „vodiča“, tj. lokalnih vojnika samostalne satnije „Dabar“.
Tragičnog dana 31. siječnja 1992. godine dio 2. bojne 111. brigade dobio je zadaću izvlačenja Hrvata civila iz sela Dabar koji su pod okupacijom živjeli u nenormalnim uvjetima. Istodobno se toga dana provodila, nesinkronizirana po vremenu i prostoru i nedovoljno koordinirana, rotacija snaga na položajima koji su trebali preuzeti pripadnici 3. satnije 1. bojne 119. brigade iz Pule od riječkih kolega. Početkom operacije izvlačenja snage osiguranja uočene su jer je zbog uključivanja domaćih životinja u zbjeg, sve išlo presporo. Neprijateljske snage su motrenjem s Vučkove glavice (kota 693 m udaljena 800 m NE od položaja 3. satnije) i zaseoka Bobići (2 km NE od položaja 3. satnije) pokrenule napad i za kratko vrijeme su pripadnici satnije 111. brigade bili u poluokruženju.
Postavljanje zasjede na šumskom putu koji je povezivao Letinac i Smolčić Uvalu, rezultiralo je pogibijom dva vojnika, Tomislava Brstila iz Rovinja dosluženika raspoređenog u 3. satniju 1/119. kojom je zapovijedao poručnik Roberto Fabris i riječkog vozača kamiona Vladimira Mikuličića iz Mrzlih Vodica u općini Lokve, te ranjavanje osam vojnika 2. voda 3. satnije 1. bojne 119. brigade HV.
Pješačko-topnički napad na pripadnike 2. bojne 111. brigade HV koji su osiguravali izvlačenje civila uslijedio je odmah, a u tom djelovanju poginuo je Nikola Salopek i zapovjednik satnije Marijan Karlović-Trava, a ranjeno je nekoliko vojnika. Učinkovito djelovanje topništva HV (H 105 mm) iz Letinca zaustavilo je napad neprijateljskih snaga i prisililo ih da ograniče napadno djelovanje, iako su pobunjeni Srbi također djelovali višecjevnim lanserom raketa VLR „RAK-12“ M 91 kalibra 128 mm, čiji je učinak rakete na cilju jednak efektu granate haubice kalibra 105 mm, zbog čega se jedna kuća u Zabarama i zapalila.
Poginulom mladom suborcu Tomislavu Brstilu iz sastava 3/1/119. brigade HV i stradalim kolegama iz riječke 2/111. brigade HV neka je vječna slava i hvala!
Obradio: umirovljeni brigadir HV Davor Gregorović, mag. pol.
