Lički korpus SVK bio je najznačajnija formacija oružanih snaga pobunjenih Srba na području Like. Korpus je nastao krajem 1992. na temelju Zonskog štaba TO Lika koji je u prvoj polovini iste godine stvorila JNA, osiguravši mu kadrovsku i materijalno-tehničku osnovu.
Zonski štab nastao je od dijelova organizacijsko-formacijske strukture Teritorijalne obrane bivše Socijalističke Republike Hrvatske. Nakon nestanka njezine mirnodopske organizacije na području Like, JNA je iz postojeće infrastrukture Teritorijalne obrane organizirala novu oružanu silu pri čemu je angažirala sve dostupne ljudske i materijalne potencijale. Izuzetak je bila samo srpska milicija no ona se koncepcijski i politički nije uklapala u djelovanje JNA. Takav pristup bio je logičan, sukladan teorijskim promišljanjima JNA i koncepciji općenarodne obrane. Kasniji razvoj vojne organizacije u Lici nije se previše razlikovao od organizacije Zonskog štaba.
Ustvari, sve jedinice Korpusa nastale su iz jedinica koje je ranije formirao Zonski štab, odnosno JNA. Postrojbe koje je Korpus trebao formirati u skladu s novom formacijom, formirale su se sporo i uz krajnje napore, dok neke nikada nisu ni formirane.
Lički korpus zadržao je područje odgovornosti, zapovjedni kadar, načelo popune i logističko osiguranje Zonskog štaba. Formacijska rješenja u Korpusu nisu bila u skladu sa stanjem na terenu koje se neprestano pogoršavalo odlaskom vojnih obveznika. Najveći problem za Komandu korpusa predstavljao je manjak vojnika, dok je preostalo ljudstvo bilo starijih godišta i demotivirano. Nizak moral je, više nego nedostatak adekvatnog voznog parka, umanjio mogućnost postrojbi za manevar. Zapovjedništvo korpusa niti uz krajnje napore nije uspijevalo pokrenuti sastave veće od satnije izvan domicilnog područja. Zbog takvih slabosti, Zapovjedništvo korpusa je često formirao privremene sastave ojačane oklopništvom i topništvom.
Uz demotivirano ljudstvo, autoritet zapovjedništava dovodile su u pitanje i paravojne skupine. Većina skupina nastala je još na početku srpske oružane pobune i bile su povezane s političkim strukturama na lokalnoj i široj razini. Njihovo djelovanje uglavnom se svodilo na propagiranje četništva i kriminal, dok im je borbena učinkovitost bila mala.
Blizina okruženog Bihaća pogodovala je rastu nedozvoljene trgovine s Bošnjacima. Osim kriminalnih skupina, u trgovini s Bošnjacima sudjelovale su čitave postrojbe Ličkog korpusa, čak i pripadnici onih snaga koje su ju trebale spriječiti. Dio vojničkog sastava sumnjao je da i zapovjednik korpusa sudjeluje u nedozvoljenoj trgovini.
Premda je bio zamišljen kao operativni sastav koji je trebao jamčiti sigurnost teritorija Like, Lički korpus nikada nije dostigao razinu borbene spremnosti koja bi mu omogućila obranu od hrvatskih napada. Operativni položaj korpusa bio je vrlo nepovoljan jer mu je nedostajalo vojnika za učinkovit nadzor crte bojišta. Ponekad su hrvatske snage bez borbe zauzimale nebranjene položaje, što je posebno bilo izraženo na spoju Ličkog korpusa s Kordunaškim korpusom.
Zapovjedništvo 18.Korpusa niti uz pomoć GŠ SVK nije uspjelo riješiti problem nezaposjednutih položaja te je upravo na spoju dvaju korpusa u „Oluji“ RSK presječena na dva dijela. Tijekom 1993. u borbama s hrvatskim snagama korpus je primoran na defanzivu te je morao braniti izrazito nepovoljne položaje na Velebitu. Gubitak strateških položaja na Velebitu tijekom VRO „Oluja“, otvorio je bok korpusa cijelom njegovom dužinom te je pridonio brzom raspadu obrane.
Do kraja svojeg postojanja 18. korpus je ovisio o materijalno-tehničkoj potpori Vojske Jugoslavije. Zahvaljujući naporima tehničke službe Vojske Jugoslavije, teža ratna tehnika korpusa bila je borbeno spremna, ali to nije imalo većeg utjecaja na ukupnu borbenu spremnost u postrojbama zbog demotiviranog ljudstva. Ovo je posebice do izražaja došlo prilikom borbi na bihaćkom bojištu krajem 1994., gdje su postrojbe Ličkog korpusa imale prednost u ratnoj tehnici u odnosu na snage ABiH, ali nisu polučile uspjeh.
Osim u materijalno-tehničkom smislu, korpus je u potpunosti ovisio i o kadrovskoj potpori Vojske Jugoslavije. Većina časničkog i dočasničkog i ostalih stručnih kadrova bili su njezini pripadnici, dok je vojnički sastav činilo lokalno stanovništvo. Takav pristup vojnoj organizaciji istovjetan je organizaciji Teritorijalne obrane koji je postojao od 1968. do 1992. godine. Socijalističko naslijeđe dovelo je do isprepletenosti vojnih i civilnih vlasti te postojanja postrojbi prostorne strukture. Vojna organizacija samo je donekle modificirana dodavanjem teže ratne tehnike postrojbama.
Prethodno spomenute činjenice navode nas na zaključak da Lički korpus nije postao operativna formacija sukladno svojoj namjeni, već vojno- teritorijalni postroj u tradiciji Teritorijalne obrane. Stanje se popravilo profesionalizacijom vojske tijekom 1994., ali i dalje nedovoljno da bi se značajnije podigla borbena spremnost.
Zapovjedništvo Ličkog korpusa nikada nije uspjelo osigurati sve potrebne čimbenike neophodne za uspješno vođenje borbenih djelovanja. Bilo je nužno osigurati ljudstvo i materijalno-tehnička sredstva te uspostaviti nadzor nad prostorom. Od tri ključna čimbenika za uspješno djelovanje, Zapovjedništvo Ličkog korpusa uspjelo je donekle osigurati materijalno-tehnička sredstva, dok nije imala kontrolu nad vojnicima koji su demotivirani napuštali područje odgovornosti korpusa. Na kraju, zbog manjka vojnika nije uspjela staviti pod nadzor prostor, odnosno crtu bojišta. Stoga se može zaključiti da oružane snage pobunjenih Srba u Lici nikada nisu prerasle u borbenu silu sposobnu za učinkovita i zahtjevnija borbena djelovanja. Premda je Zapovjedništvo korpusa bilo svjesno svih problema u postrojbama, nije uspijevalo riješiti niti jedan njihov problem.
Zbog svega navedenog, 18. Lički korpus kao najdugotrajnija formacija oružanih snaga pobunjenih Srba u Lici nikada nije opravdao svoje postojanje. U VRO „Oluja“ korpus se nije iskazao jer je već prvog dana operacije obrambena crta probijena na više mjesta. Istovremeno, došlo je do raspada većine postrojbi i njihovog povlačenja s civilnim stanovništvom te je do 6. kolovoza 1995. 15. Lički korpus prestao postojati.
Autor: Dr. sc. GODIĆ Darjan. „Oružane snage pobunjenih Srba na području Like 1990. – 1995.“, Disertacija Sveučilište u Zagrebu Fakultet hrvatskih studija, Zagreb 2017.
Odabrao: brigadir HV (m) Davor Gregorović, mag. pol.