Što je prethodilo borbenom angažiranju redarstvenih snaga na Plitvicama
Hrvatskom su se počeli događati mitinzi o navodnoj ugroženosti, pokušavalo se uvesti izvanredno stanje, podmetane su eksplozije, širile su se prijetnje i neistine, balvani i strah, nagoviještao rat i nasilje.
Mlade hrvatske Oružane snage, tad polako nastajući u okviru Ministarstva unutarnjih poslova, kao specijalne postrojbe MUP-a, što je u to vrijeme bila jedina legalna mogućnost, kao najobučenije i najorganiziranije morale su se tomu suprotstaviti. Upravo je jedna od prvih bila akcija na Plitvicama. Poslije se pokazalo i prijelomna.
Napetosti su na području Plitvica započele su 25. ožujka 1991. kada je Srpska demokratska stranka (SDS) tamo održala je jedan od protuhrvatskih skupova pobunjenih Srba nazvan »miting istine«. Na skupu je zatraženo da Nacionalni park Plitvička jezera pripadne samoproglašenoj, nelegalnoj Srpskoj autonomnoj oblasti Krajina. Dan kasnije, Skupština općine Titova Korenica odlučila je smijeniti upravu Nacionalnog parka Plitvice i počela maltretirati radnike nesrpske nacionalnosti.
Tri dana nakon skupa SDS-a pedesetak pripadnika »milicije SAO Krajine« iz Knina zauzelo je područje Nacionalnog parka i blokiralo državnu cestu D1, glavnu prometnicu između sjevera i juga Hrvatske. Kninski »milicajci« i srpski ekstremisti s područja Titove Korenice maltretirali su nekoliko desetaka domaćih i stranih gostiju na Plitvicama. Takvo nasilje ekstremnih pripadnika srpske manjine prema gostima te Hrvatima, ali i svojim sunarodnjacima koji nisu prihvatili velikosrpsku politiku, hrvatska vlast nije mogla tolerirati.
Nakon što su srpski ekstremisti odbili zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske da se povuku s područja Plitvica i deblokiraju državnu cestu iz Zagreba prema Dalmaciji, predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman na Veliku subotu donio je odluku: »Sutra ujutro do 8 sati Plitvice moraju biti pod našom kontrolom!«
Realizacija policijske operacije “Plitvice”
Na prostor nacionalnog parka MUP RH upućuju se tri specijalne jedinice policije na dva smjera djelovanja, i to na smjeru glavnog napora Antiterorističku jedinicu Lučko kojom zapovijeda Marko Lukić s 50 pripadnika i Posebnu jedinicu policije Rakitje s 250 pripadnika kojom zapovijeda Josip Lucić. Snage podupirućeg napora čini Posebna jedinica policije Kumrovec s 200 pripadnika kojom zapovijeda Goran Cmrečak. U sastavu snaga PJP Kumrovec nalazio se i koordinator interakcija snaga na području djelovanja Darko Rukavina.
Prvu fazu akcije izvela je ATJ Lučko koja je imala cilj zauzimanje mosta na Korani i stvaranje mostobrana radi uvođenja glavnine snaga. Pripadnici ATJ Lučko bili su obučeni u bijele kamuflažne odore te opremljeni specijalnim oružjem s noćnim uređajima za motrenje i gađanje. Nakon izvršene zadaće izviđanja prešli su u napad s punom formacijom ATJ Lučko i već oko pet sati ujutro zauzeli koranski most.
U drugoj fazi akcije s borbenim oklopnim vozilima pripadnici ATJ Lučko predvodili su napadnu formaciju Jedinice za posebne namjene Rakitje te ATJ Lučko (snage koje su u prvoj fazi zauzele most na Korani).
No, pred svitanje 31. ožujka na glavnom pravcu kretanja kolona vozila s hrvatskim specijalcima napadnuta je iz zasjede nedaleko od plitvičkih hotela.
Vatra je otvorena iz okolne šume, a u autobus pun hrvatskih redarstvenika ulijeće tromblonska mina, koja srećom, zbog neizvučena osigurača, nije eksplodirala. Slijedi munjevit izlazak iz vozila, lijeganje uz cestu, otvaranje vatre u pravcu iz kojeg je pucano i polagano napredovanje po gustoj magli i duboku snijegu koji je tog Uskrsa okovao Plitvice.
Sukob je potrajao nekoliko sati. Nažalost, u akciji neprijateljski metak smrtno ranjava 22-godišnjeg hrvatskog policajca Josipa Jovića, pripadnika Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje. Prema riječima suboraca, bio je najistureniji u napadu. Unatoč brzoj intervenciji saniteta, Jović dolazak do bolnice nije izdržao. Još je desetak hrvatskih policajaca ranjeno.
Ipak, napadači su bili prisiljeni na povlačenje. Prema policijskom izvješću uhićeno je tridesetak ekstremista, među kojima i Goran Hadžić, član Glavnog odbora Srpske demokratske stranke, i Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara.
U novinskim isječcima iz tog vremena stoji da su krenuli na sastanak u Titovu Korenicu. S oružjem za pojasom i ostatkom dugog naoružanja skrivenim u vozilu.
Kao što će to biti redoviti scenarij u sukobima koji su uslijedili, dok se otvoreno nije stavila na stranu onih koje je dotad zapravo cijelo vrijeme pokušavala zaštititi, na Plitvice stiže i Jugoslavenska narodna armija s više borbenih oklopnih vozila, transportera i tenkova. Navodno kako bi osigurala prekid vatre. Kako će vrijeme pokazati, zapravo s ciljem zaštite srpskih ekstremista, što je predstavljalo operacionalizaciju razrađenog plana za pacifikaciju prostora (prema modelu s Kosova) radi stvaranja "Velike Srbije". Da bi se snage preustrojene JNA mogle operativno razviti, slijedio je izvedeni pojam "bitka u prostoru". Taj pojam bitke u prostoru, kako je to vidio vrh tadašnje JNA, znači povezivanje otpornih točaka (čitaj srpskih enklava u RH) prometnicama koje nadziru manevarske snage (čitaj JNA), kako bi se okupiralo određeno područje.
Hrvatskim je snagama postavljen ultimatum da napuste Plitvice. No, zahtjev je odlučno odbijen. Na pregovorima je odlučeno da pripadnici specijalne policije MUP-a na Plitvicama uspostave policijsku postaju, koja je stavljena pod nadležnost Policijske uprave Gospić te nakon njezina uspostavljanja napuštaju područje parka.
Iako je borbena uporaba specijalnih postrojbi MUP-a na Plitvicama bila ograničena karaktera, a u ukupnosti svih budućih događanja relativno mala opsegom, bila je to prva takva operacija, nadasve uspješna, koja pozitivnim učincima uvelike nadilazi svoju važnost u oružanom smislu. Plitvice su na neki način ujedinile u sebi sva dotadašnja angažiranja specijalne policije: u Pakracu, Glini, Petrinji, Jasenovcu, Karlovcu a pogibija Josipa Jovića, prvog hrvatskog redarstvenika, daje joj posebnu važnost. Taj je isječak novije hrvatske povijesti nagovijestio da će bitka za hrvatsku slobodu i samostalnost biti teška i krvava. Kasnija događanja to će i potvrditi. Upravo je taj tragični događaj ostao zabilježen u našoj povijesti kao Krvavi Uskrs. Povijesti koju ne smijemo zaboraviti jer samo tako možemo biti sigurni da se neće ponoviti.
brigadir HV (m) Davor Gregorović, mag. pol.