U subotu 20. travnja 2024. godine četdesetak članova udruge veterana "Klub 119. brigade HV", iz Pule, Rovinja i Labina, tradicionalnim komemorativnim posjetom  gradu Otočcu i selu  Ramljani na području ličkog bojišta iz Domovinskog rata u Gackoj dolini, komemoriralo je značajne datume i tragične događaje iz ratnog puta brigade, odajući poštovanje dvojici poginulih i dvanaestorici ranjenih suboraca koji su stradali na širem području grada Otočca, prisjetivši se pritom i ostalih poginulih i ranjenih pripadnika postrojbe, koji su svoje snove, svoju mladost  i svoje zdravlje stavili u službu obrane Domovine.

Prigodni govor sjećanja na Spomeniku poginulim HB u Gradskom parku grada Otočca

Pred ovim Spomenikom hrvatskim braniteljima u Središnjem gradskom parku grada Otočca mi razvojačeni i umirovljeni pripadnici 119. brigade HV iz Pule, Rovinja i Labina, na svom današnjem početku komemorativnog posjeta dijelu ličkog bojišta iz Domovinskog rata u Gackoj dolini, odajemo prije svega pijetet domicilnoj 133. brigadi ZNG/HV i 9. gbr. HV, te civilnim žrtvama rata gradova Otočac i Gospić s pripadajućim općinama. Otočka brigada je na svom ratnom putu imala 122 poginula pripadnika i 400 ranjenih, od čega 19 njih koji su poginuli 1995. godine u operaciji "Oluja", dok je 9. gbr. imala 56 poginulih i 160 ranjenih pripadnika.                                          

Nadalje, poštovanje iskazujemo svim postrojbama ZNG/HV iz Istre, Rijeke i Hrvatskog primorja koje su, najprije u sastavu OZ Rijeka a od 1993. godine ZP Gospić, u prvom dijelu rata branile cijelu Gacku dolinu i brinjski kraj te, u drugom dijelu rata gospićki dio ličkog bojišta s Medačkim džepom i padinama Velebita. U ovom trenutku prisjećamo se sedmorice naših suboraca koji su svoje živote ugradili u temelje Domovine i 36 ranjenih suboraca.  Danas posebice spominjemo čn Tomislava Brstila (Zabare 31.1.1992.) i por Nenada Kalčića (Ramljani 20.4.1992.) koji su poginuli na širem području Grada Otočca.                                              

Sa zadovoljstvom pozdravljam danas među nama zamjenicu župana ličko-senjske županije gospođu Jasnu Orešković Brkljačić, gradonačelnika Grada Otočca gospodina Gorana Bukovca našeg domaćina s kojim surađujemo na realizaciji projekta obnove središnjeg komemorativnog mjesta stradalnika naše brigade na lokalitetu Zabare, umirovljenog bojnika Dražena Kostelca predsjednika GO UHDDR Otočac i ostale predstavnike udruga proisteklih iz Domovinskog rata, te župnika Župe presvetog trojstva don Gorana Antunovića. Ovaj posjet realiziramo pod krilaticom „Od vjekovnih snova i uzdanja, vaših svetih rana, iz kamena i plamena, satkana je Hrvatska“.                                  

Iskreno poštovanje i duboko razumijevanje veličine žrtve koju su naši branitelji podnijeli, kao i prenošenje te poruke u budućnost, put je kojim trebamo usmjeriti svoju zahvalnost. Bol u obiteljima koje su tragedije zadesile, odjekuju generacijama, a na nama je ljudska dužnost pokazati im pijetet, dati znak da nisu zaboravljeni i sami. Zato smo danas, kao i svake godine u ovo vrijeme, mi iz udruge veterana „Klub 119. brigade HV“ ovdje u Gackoj dolini. To je primjer poštovanja žrtve i patnje hrvatskih branitelja, ali i njihova herojstva i zajedništva. To njihovo zajedništvo danas postaje nasušna potreba hrvatskog čovjeka i hrvatskog društva.                                                      

To zajedništvo i tu želju pamtimo zauvijek jer je žrtva hrvatskih branitelja donijela slobodu, ponos i državu, što nikada ne smijemo zaboraviti. Pred ovim spomenikom  se posebno želim prisjetiti naših poginulih branitelja čije su kosti doslovno posijane u našoj zemlji te su postale prava uporišta na koje se naša domovina oslanja.

Neka nam njihovi grobni humci ne zašute, a to se događa uvijek kad prestanemo vjerovati u smisao njihove smrti, jer Domovinski rat kao zaglavni kamen hrvatske države pripada hrvatskom narodu i svim hrvatskim braniteljima.                                              

Otočac, 20. travnja 2024.

Prigodni govor na Spomen obilježju – cesta Letinac – Smolčić uvala

Zastanimo na trenutak i poklonimo se žrtvi u miru i tišini, te budimo ponizni jer bez žrtve hrvatskih branitelja samostalne i neovisne hrvatske države ne bi bilo. Dozvolite mi stoga da se još jednom, istine radi, podsjetimo što se ovdje dogodilo 31. siječnja 1992. godine.                                                               

U Domovinskom ratu protiv Hrvatske susreli su se srpsko Jugoslavenstvo utjelovljeno u JNA i srpsko četništvo ili velikosrpstvo vidljivo u raznim dobrovoljačkim, paravojnim i lokalnim vojnim formacijama. Potvrda naših tvrdnji, kao svjedoka vremena, su sljedeće činjenice o neprijatelju koji je imao područje odgovornosti na operativno-taktičkom smjeru Otočac-Vrhovine-Korenica,: K-dant 2. ličke brigade JNA (Vrhovine, Otočac, Brinje) bio je ppk Božo Hinić, K-dir izvidničko-diverzantskoga voda 2. ličke brigade kap. Stanče Jovanović. Vođa skupine četničkih dragovoljaca s planine Ozren istočno od Doboja u BiH Momir Nikolić, pridodatih 2. ličkoj brigadi JNA.        

Prema izvješću zapovjednika izvidničko-diverzantskoga voda 2. ličke brigade kapetana Jovanovića komandi na ZM Vrhovine proslijeđenom i zapovjedništvu OG-3 JNA na Plitvicama, namjenski organizirana skupina „Osvetnik“ dobila je zadaću izviđanja šireg područja Dabra. Dio skupine izviđao je područje oko zaseoka Zabare i Bužak, dok je njezin drugi dio, koji je vodio Momir Nikolić, izviđao područje prema Letincu.                                                           

Zadaća četničke skupine iz BiH bila je na najpogodnijem mjestu šumskoga puta izvršiti zaprečavanje komunikacije protutenkovskim minama i na taj način izduženu liniju komunikacije i opskrbe između Letinca i Zabara (14 km) učiniti nesigurnom za korištenje postrojbama HV. Ovu zadaću i zasjedu od 31. siječnja 1992. izvršila je Nikolićeva skupina od 9 vojnika i tri „vodiča“, tj. lokalnih vojnika iz sastava samostalne satnije „Dabar“.                                                         

Tragičnog dana 31. siječnja 1992. godine dio 2. bojne 111. brigade ZNG dobio je zadaću izvlačenja Hrvata civila iz sela Dabar koji su pod okupacijom živjeli u nenormalnim uvjetima.

Istodobno se toga dana provodila, nedovoljno sinkronizirana po vremenu i prostoru, rotacija snaga na položajima koji su trebali preuzeti pripadnici 3. satnije 1. bojne 119. brigade iz Pule od riječkih kolega. Početkom operacije izvlačenja snage osiguranja uočene su jer je zbog uključivanja domaćih životinja u zbjeg, sve išlo presporo. Neprijateljske snage su motrenjem s Vučkove glavice (kota 693 m udaljena 800 m NE od položaja 3. satnije 1. bojne 119. brigade ZNG ) i zaseoka Bobići (2 km NE od položaja 3. satnije) pokrenule napad i za kratko vrijeme su pripadnici satnije 111. brigade bili u poluokruženju.                                                            

Postavljanje zasjede na šumskom putu koji je povezivao Letinac i Smolčić uvalu, i kasnijim pješačko-topničkim napadom iz pravca Dabra dana 31. siječnja 1992. godine, rezultiralo je pogibijom Tomislava Brstila 3/1/119. br HV, vozača Vladimira Mikuličića iz 111. brigade HV, mladog riječkog studenta Nikole Salopeka i zapovjednika satnije bojnika Marijana Karlovića-Trave iz 2. bojne 111. brigade,  uz 14 ranjenih (8 iz 119. i 6 iz riječke 111. brigade ZNG).

Zbog budućih naraštaja važno je prisjećati se prošlosti i stradavanja pripadnika 119. brigade ZNG/HV kako se to nikada ne bi zaboravilo, a njihova žrtva obvezuje nas na očuvanje i promicanje istine kao i na izgradnju države za kakvu su se oni svojom hrabrošću i zajedništvom borili.                            

Cesta Letinac – Smolčić uvala 20. travnja 2024.