Poštovani skupe,
Okupili smo se danas s tugom i ponosom odati počast našem poginulom suborcu Tomislavu Brstilu, koji je kao pripadnik 3. satnije 1. pulske bojne 119. brigade HV dao svoj život za obranu doma i Domovine i ostvarenje stoljetnog hrvatskog sna, države Hrvatske. Postao je vječan i hoda s najvećim ratnicima u hrvatskoj povijesti, jer žrtva hrvatskih branitelja u temeljima je moderne, slobodne i demokratske Hrvatske.
Uvijek je teško doći na ovu komemoraciju, uvijek se osjete majčine suze i tihi jecaji. Žrtva našeg Tomislava i tisuća poginulih vojnika, dočasnika i časnika u Domovinskom ratu nam moraju biti motiv da oživotvorimo njihove snove, gradeći Hrvatsku kakvu su generacijama željeli Hrvati, da ispravimo sve do danas stvorene nepravde. Kako probuditi zajedništvo radi kojega su mnogi sinovi dali živote, kako dati jednaku priliku svakom građaninu. Krenimo svako od sebe, učinimo najpoštenije i najbolje što možemo onda ćemo, kad dođe taj dan, svakom od njih moći pogledati u oči. Na državu možemo biti ljuti, ali na domovinu nikada, jer domovina je uvijek s nama gdje god mi bili.
Zajedništvo iz tog vremena potrebno nam je i danas kada se suočavamo s novim izazovima. Oni su gospodarske i ekonomske prirode, ti izazovi tiču se i demografije i iseljavanja mladih, ali suočavamo se i s izazovom zaborava. Za Tomislava i sve poginule hrvatske branitelje pomolimo se neka braća po oružju znaju, junaci se nikad ne zaboravljaju. Branili su svoje i rame uz rame kao ratnici svjetla stali protiv tame.
Poštovani članovi obitelji Brstilo i svih poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, s ovoga mjesta izražavamo vam zahvalnost za vašu žrtvu Domovini. Vi ste Hrvatskoj poklonili najvrjednije što ste imali. Vi se i danas, svaki dan, žrtvujete za Hrvatsku jer u vašem životu nedostaju vaši najmiliji. Tomislave hvala ti za vjernost svojoj domovini i za odanost HV-u u tvom mladom i nažalost kratkom životu. Čvrsto vjerujemo da nas čuvaš iz vječne domovine koja je na nebu.
U ovom trenutku punom emocija prisjećamo se i trojice pripadnika 2. bojne 111. brigade HV, koji su uz našeg Tomislava poginuli tog siječanjskog jutra kao posljedica izviđanja dubine hrvatskih snaga infiltracijom izvidničko-diverzantskog voda neprijatelja i naknadnim pješačko-topničkim napadom na snage koje su osiguravale izvlačenja Hrvata civila iz sela Dabar, koji su pod okupacijom živjeli u nenormalnim uvjetima.
Njegujući svoju povijest, koju čine i ovakvi teški i bolni trenuci, ne smijemo i nećemo zaboraviti koliko je nedužnih života pokošeno u Domovinskom ratu i koja je cijena plaćena za slobodu Hrvatske. Neka im je vječna slava i hvala. Počivali u miru Božjem i svjetlost vječna svijetlila im.
Vijeće udruge veterana „Klub 119. brigade HV“
