IN MEMORIAM

Tomislav Brstilo

04. 09. 1973. – 31. 01. 1992.

Tomislav Brstilo raspoređen je, kao dio skupine od šest ročnika u statusu dosluženika nakon samovoljnog napuštanja JNA tijekom odsluženja vojnog roka u Zagrebu, početkom siječnja 1992. godine u 3. satniju 1. bojne 119. brigade ZNG, čiji je dio snaga u toj fazi formiranja brigade bio smješten u prostoru autokampa „Valovine“ u Puli. Ti mladići su bili raspoređeni u sva tri voda 3. satnije pod zapovijedanjem poručnika Roberta Fabrisa, a Tomislav je bio u sastavu 2. voda kojim je zapovijedao natporučnik Radovan Galant.

Visok, mršav i naočit mladić vedra duha koji je svojim izraženim vojničkim izgledom i pristupom izvršenju povjerenih zadaća izgledao poput profesionalnog vojnika, nosio je beretku i u odnosu na starije pričuvne kolege u satniji izdvajao se odlučnošću i spremnošću, zbog čega je dobio nadimak „Rambo“.

Kad je satnija dobila zadaću odlaska na ličko bojište i preuzimanje obrambenih položaja od riječke 111. brigade ZNG na crti dodira Glavace-Dabar nedaleko Smolčić uvale, ročnici-dosluženici su imali pravo izbora odlaska na prvu crtu, te su trojica izabrala ostanak u Puli dok je Tomislav uz dvojicu kolega odlučio sa svojim vodom ići u Liku.

Dolaskom u područje sela Letinac, gdje je 3. satnija taborišno bila smještena u samom selu i okolnim zaseocima, raspoređen je na stražarsku dužnost čime je bio pošteđen odlaska na položaje sljedećeg dana, no njegov temperament te izravan zahtjev prema svom zapovjedniku voda da želi s vodom ići na položaje učinili su ga neposrednim tragičnim sudionikom prvog borbenog kontakta 3. satnije 1/119. brigade koji je uslijedio kobnog jutra 31. siječnja 1992. godine.

Tomislav je u kamionu sjedio na prvom mjestu do izlaska iz vozila i upadom u zasjedu, kojom prilikom je kamion na šumskom putu nagazio protutenkovsku minu koja je raznijela kabinu teško ozlijedivši vozača Riječanina Vladimira Mikuličića koji je nedugo zatim izdahnuo u sanitetskom vozilu, prvi je pogođen rafalom koji mu je nanio smrtonosne ozljede, jer je pogođen u vrat i u glavu. Nešto kasnije tijekom neprijateljskog pješačko-topničkog napada poginula su dvojica pripadnika 2. bojne 111. brigade ZNG iz Rijeke mladi student Nikola Salopek i zapovjednik satnije Marijan Karlović-Trava.

Tomislav Brstilo, kojem je posmrtno dodijeljen čin narednika, pokopan je na gradskom groblju u Rovinju gdje udruga veterana „Klub 119. brigade HV“, koja baštini stečevine Domovinskog rata, tradiciju, identitet i ratni put brigade obilazi njegovo posljednje počivalište, dok je u Lici na Zabarama (1500 metara od mjesta pogibije u smjeru Dabra) postavljeno spomen obilježje-kamena skulptura od istarskog kanfanarskog kamena, kao trajni spomen na tragičan događaj u obrani Domovine, gdje kulturom sjećanja na središnjem komemorativnom mjestu na ličkom bojištu odajemo počast svim poginulim i ranjenim pripadnicima 119. brigade HV i zauvijek nas podsjeća kako je sloboda u kojoj danas uživamo skupo plaćena.

Odlučni i samosvjesni branitelji poput Tomislava Brstila svoju su žrtvu ugradili u same temelje slobodne države Hrvatske, stoga s mjesta njegova vječnog počivališta u Rovinju poručujemo, da žrtve nikada neće i ne smiju biti zaboravljene.

Počivali u miru Božjem i neka vam je vječna slava i hvala!